26.03.2011. Pelješac: Đirata za KOLURE

Polazak u subotu u 6:30!? Ma dajte… U nevjerici su neki pokušavali odgoditi vrijeme polaska, jer kao… sunce je tu gdje je, a mi ćemo ga svakako propustiti.

Ipak, zajednička fotografija na Mostu, s zakašnjenjem od kojih pola sata, svjedoči o sedamnaestorici naspavanih/ne naspavanih ..: Ana i Igor Šimunović, Nikša Raguž-Lučić, Ante Režić, Eugen i Antonio Miljan, Najka Mirković, Marko Asić, Klaudio i Antea Pozniak, Jelena Vlahović, Mirjana Bočina, Branka Sekulo, Margarita Biskup, Gordana Bajurin, Dino Avdić i Adela Vlahinić.

Duba (Pelješka) – prvo stajanje: mali mul, nekoliko barčica, plaža prepuna školjaka, jak vjetar i nešto sunca kroz oblake.

Ugodno 45-minutno razgibavanje uz čudne poglede pokojeg mještanina.

Prapratno (vinogradi) - zaustavljanje na cesti uz upaljena 'sva četiri' i pravilo: svatko lovi svoje linije. Divne laze, čokot na čokotu, bez broja, u linijama, redovima, u bojama, do neba, do mora, škrta zemlja, silan trud, … A mi nabrajamo: Dingač, Postup, Plavac i Pelješac.

Drače - naselje i istoimena uvala na sjevernoj obali poluotoka. Zanimljiv detalj uz cestu, zbog kojeg smo se i zaustavili: iz plićine proviruje nazubljen kamen, kao da je odnedavno tu, a ne da ga more valja već vjekovima ...

Osim kamena, otkriveni su i neki foto-modeli, ili, bilo bih ih bolje nazvati, krajnje zatečeni članovi.

Trstenik - naselje i luka na središnjem dijelu južne obale. Tirkizna plava boja mora u uvali ispod poznate vinarije, prva nam je privukla pozornost.

Bilo je još 'kolura' po plaži, ali samo kao dokaz što more sve može izbacit. Zadržali smo se neku uru, što zbog dućana, poziranja ili lokalnih mačaka.

Potomje – prolazak kroz mjesto uz samo pogled na vinarije … i pomisao: jesmo li uopće na poluotoku. Po dogovoru je uslijedio prolazak kroz tunel Dingač, tek toliko da opet 'bacimo pogled' na more i idemo nazad – pravac: Crkvice – eh, do je to bio samo pravac bilo bi lako, ali štoria ide ovako: preko Kune penjemo se ravno na vrh i silazimo na sjevernu obalu. More vidimo, jasno vidimo i ušće Neretve, Ploče i Blace. Neki se već i osjećaju kao kod kuće (jedna Neretvanka) a drugi muku muče u motanju i izmotavanju na serpentinama, kojih smo izbrojili ukupno 24! – E vozači, svaka vam čast!

Što ima u Crkvicama? – Jedna mala crkvica sv. Roka.

Autor poznati slikar Mato Celestin Medović (1857. - 1920.) Godine 1898. je dao izgraditi kuću u Kuni, te ljetnikovac u Crkvicama 1901. povrh kojeg se nalazi ova crkvica.

Mještana više nego smo očekivali… uz te 24 serpentine, nije nam jasno ...

Ponovo izmotavanje, serpentine i pogled na Ušće uz komentar: ''ma kad se oni Kominjani zelete na Maratonu lađa, koče do Crkvica pa nazad u Ploče!''. Veselo i u smijehu nastavljamo prema Orebiću.

Orebić – ''daj kavu, jednu crnu kavu da razbistrim glavu'' pjeva TBF, a i mi u 15:00 na lijepoj terasi s pogledom na Korčulu. Ekipa se vidno opustila, u toj mjeri da su neki mijenjali i 'kolure' i izraze lica. Sve spontano i bezazleno, u manjem žamoru, uz komentare i dojmove – planira se objed! Konobar (fin momak) preporučuje ''Pontu2''. Ukratko: -svaka pohvala, -hvala, -doći ćemo opet!

Sunce je na izmaku – dežurni s 'Internetom na dlanu' kaže: - zalazak u 18:10. –Imamo vremena?! (kako tkoJ)

Iz Orebića redom na Kučišće, Viganj, penjanje na Goč, panorama, pa put Lovišta.

U Lovištima lov

Uz napomenu da je bolje kad smo razdvojeni, krećemo svatko u svom pravcu…

Pa tako i mi u vozilu 2, krenusmo put Rt-a Lovište u lov na zalazak. GPS je spreman, lokalni puteljak tako-tako, sunce je vidljivo još dva prsta, - a Rt? Njega nigdje … ! Krajnja točka – u masliniku lijepa smeđa koza. I pod cijenu kartera – ovaj se zalazak ne smije propustit! Vratismo se u lučicu.

Divan završetak dana uz dječju pjesmu iz obližnje crkve, galebove, mir, pokojeg ribara, priče dviju teta na taraci i iščekivanje skorog polaska.

Zalazak – odrađen! Kako iz lučice tako i s druge ponte; svi sve uhvatili, komentiraju se tehnike, objektivi, svjetline i oštrine.

Sretno stigli, neki i produžili!

Tekst: Jelena

Fotografije: Marko, Klaudio i Eugen